MAGIJA IVANJSKE NOĆI (uoči 24.juna)
Autor teksta: Raif Esmerović
Noć između 23. i 24. juna zasigurno jedna je od najposebnijih u godini jer, kako to tvrde mnoge evropske tradicije, u njoj vile u potpunosti manifestiraju svoje čarobne moći donoseći sreću narodu, posebno mladićima i djevojkama. Na ovaj dan niko ne smije raditi pošto je ovo festival posvećen ljubavi, dobrim energijama i radostima života.
Iako se Ivanjdan baš ne poklapa sa ljetnim solsticijem, koji se dešava 21.juna, ipak treba uzeti u obzir da ono tri naredna dana “miruje” na jednom mjestu, pa se može reći da je ovo praznik najdužeg dana u godini, a time i najmagičnijeg. U sebi sadrži svu snagu solarne energije, divlje prirode i toplog zraka, mameći ne samo ljude na izlazak napolje nego i same duhove. Praznik je zapravo antička svetkovina snage i moći svetog Sunca u čiju se čast pale na brdima velike vatre dok po selima seljaci hodaju sa bakljama u ruci okružujući njima svoje kuće i imanja, u namjeri da ih zaštite od zla i nedaće. Zbog toga je stari običaj da mladi i stari preskaču ivanjske vatre kako bi se očistili od grijeha i sačuvali zdravlje. Isto tako, tokom ove noći otvaraju se vrata prema drugim dimenzijama pa se duhovna bića vrlo rado miješaju sa ljudima.
Prema drevnom vjerovanju 24. jun je dan pune zrelosti za poljske i šumske trave te odatle veoma raširena praksa da se u ranu zoru odlazi u berbu ljekovitog i magijskog bilja. Vegetacija je na svom vrhuncu, prepuna volšebne i iscjeliteljske moći pa se svaka vještica, vrač i travar trude maksimalno iskoristiti ovaj jedinstveni trenutak u godini. Bilje navodno ima najizraženiju moć i snagu samo ako se ubere uoči ovog praznika ili prije zore. Sve ono što se tada skupi i donese kući čuva se tokom cijele godine te koristi po potrebi za pripremu uvaraka, polivki, melema i ostaloga. Sa suhim buketom ubranog bilja običaj je da se okadi bolesnik kojeg je opsjelo zlo a za vrijeme nevremena buket se baca u peć kako bi kuću i domaćinstvo zaštitio od udara groma.
Generalno je pravilo da se sakupljenim biljem ukrašavaju kućna vrata i prozori, ili da se ono nosi o struku ili u njedrima radi zdravlja a mnoge majke naprave od bilja vijenac kroz koji provlače djecu. Nije rijetkost da bolesni i nemoćni uoči Ivanjdana prespavaju na livadama obraslim kantarionom i drugim ljekovitim biljem, s nadom da će te noći ozdraviti.
Bugarski narod vjeruje da samo u ivanjskoj noći procvjeta šumska paprat i čuvena biljka raskovnik. Obje travke uvenu za manje od sat vremena od cvjetanja, ukoliko ih se ne iščupa iz zemlje. Baš iz tog razloga u rani sumrak ove tajanstvene noći mnoge žene i muškarci bi odlazili u šumu i lutali po njoj nadajući se da će vođeni srećom ugledati ovaj prolazni cvijet i ponijeti ga sa sobom kući, kako bi mogli otključati sva blaga ovoga svijeta i tako postati bogati.
U jugozapadnoj Bugarskoj pripovijeda se kako tačno u ponoć na Ivanjdan “nebo se otvara i zvijezde počinju da sijaju kao kandila”. U tom se trenutku sve bilje čvrsto prisloni na zemlju. Ukoliko bi neki čovjek uzbrao tada neku polegnutu biljku i dao je ženi koja ne može da rodi, ona bi uskoro ostala u drugom stanju. Pored ovoga vjeruje se čak da i more u ivanjskoj noći prestaje da se kreće pa se preporučuje okupati u njemu radi dobrog zdravlja.
Osim lijeka i zdravlja Ivandan ima i druge neobične osobitosti, poput njegovog prethodnika Jurjeva. Naime, ponegdje se tvrdi kako se uoči ovog praznika “zemlja otvara” te da tada demonski duh, gospodar zakopanog blage, bljesne kao plamen. Ko bi ugledao takav plavičasti plamen na nekom brdu ili u dubini šume potrčao bi da nečim označi to mjesto a sutradan bi se vratio da otkopa blago.
ZAŠTITA OD ZLA
S određenim prikupljenim biljem se proriče sudbina, život ili smrt. Naime, žene umiju doneseno cvijeće tačnije listove zalijepiti na zid kuće, dajući svakom od njih ime nekog ukućanina. Ako lišće ostane svježe, biće zdravlja u familiji; ako uvene, nastupiće smrt. Slično tome, vrlo su raširena ljubavna ogledanja, posebno među mladićima i djevojkama zbog uvjerenje da će ona osoba koja se usnije ove noći postati budući supružnik spavača. Poznato je da mnoge djevojke uoči praznika naliju u lavor vode, stave dva mala štapa na površinu, da izgleda kao most, i onda lavor podmetnu pod svoj krevet. Tu noć, navodno, djevojka sanja lik budućeg muža.
Kao i uoči Đurđevdana tako su i na ovaj dan veoma aktivni zli duhovi, vještice i čarobnjaci pa se narod oduvijek štitio raznim metodama protiv njihovog pogubnog djelovanja. Tako ukoliko želite kuću i domaćinstvo zaštititi od crnomagijaških napada u noći između 23.-24.juna potražite i uzberite paprat a onda je zakopajte pod svoj kućni prag. Da biste djecu i odrasle ukućane sačuvali od svih vidljivih i nevidljivih zala objesite uoči 24.juna malu grančicu komorača na ulazna vrata. Seljaci posebnu pažnju poklanjaju zaštiti stoke pred strahom od vještica pa je stoga običaj da se uoči ovog praznika izmete maslo i njime, prije zore, namažu krave kako bi ostale tokom čitave godine zdravim i mliječnim.
VILINSKI DAN
U rumunjskom narodu Ivanjdan se naziva “kukavičji muk”, jer se ova ptica oglašava samo tokom tri mjeseca godišnje prestajući sa tim upravo na ovaj praznik. Ukoliko kukavica prestane sa oglašavanjem prije 24.juna onda narod misli da će ljeto biti suho. Na ovaj dan žene iznose svu garderoba iz ormana, sanduka i ormarića te poviješaju negdje napolju, kako bi je ogrijalo Sunce. Također, pere se sva prljava odjeća, deke, salvete, donji veš, krpe od tkanine i platna. Također, kod ovog naroda se vjeruje da je Ivanjdan zapravo vilinski dan, pa se često i tako naziva- Sanziene. Naime, u prazničnoj noći najlakše je tada negdje u prirodi ugledati ili začuti vile kako pjevaju.
U Rumuniji broćika ili ivanjsko cvijeće smatra se ženskom magijskom biljkom koja održava mladost i ljepotu te budi ljubav. Buket ovog cvijeća takozvani ivanjski buket, tamošnje djevojke pletu 24.juna i nose tokom dana na glavi a navečer objese iznad kreveta, gdje ostaje cijele godine, zbog uvjerenja da će im produžiti mladost, zaštititi od košmara i darovati lijepe snove. Većina njih taj buket potopi u vodu pa se njome redovito umiva petkom ili dva dana prije punog Mjeseca kako bi zadobile čudesnu moć privlačenja muškaraca.